U petak 22. svibnja 2026. okupili smo prijevoznike, špeditere i izvoznike sa sjevera Bačke u jednoj dvorani u Senti, gradu u kojem sam rođen, da zajedno prođemo kroz eFTI uredbu i elektronički teretni list. Nakon toga smo ručali i sišli na Tisu.
U petak 22. svibnja 2026. održali smo radionicu u Senti, na Tisi. U dvorani su bili prijevoznici, špediteri i izvozne tvrtke sa sjevera Bačke — neke od njih dovoljno velike da im je kamion na graničnom prijelazu dok čitate ovu rečenicu.
Senta je grad u kojem sam rođen. Ovaj sam materijal izlagao u većim dvoranama i pred brojnijom publikom, ali me nijedna nije natjerala da toliko pazim da sve bude točno.
Četrdeset minuta od granice EU
To je cijeli razlog zbog kojega se ovakav skup drži ovdje, a ne prenosi uživo.
Tvrtki iz Novog Sada ili Beograda granica EU je stavka u planiranju. Tvrtki iz Sente ona je utorak. Horgoš i Röszke su odmah tu; vozači u ovim voznim parkovima prelaze u Mađarsku i natrag češće nego što većina ljudi putuje na posao. Kada EU promijeni što inspektor na tom prijelazu smije tražiti, ova dvorana to sazna prva — i to ne iz biltena, nego od kamiona koji stoji.
Zato pitanja ovdje nisu „što je elektronički dokument”. Ona glase: hoće li ga službenik s mađarske strane prihvatiti, zna li sustav mojega njemačkog kupca pročitati ono što mu pošaljem i mora li moj račun i dalje čekati da se potpisani papir vrati poštom.
Na dva jezika, jer je i dvorana takva
Senta je dvojezična, pa je i radionica bila. Svaki je materijal podijeljen na srpskom i mađarskom, jedan pokraj drugoga — uključujući i kratku anketu, oko deset minuta, s pitanjima o tome kako svaka tvrtka danas koristi CMR dokumente i koliko je spremna za prelazak na eCMR.
Nismo je podijelili da bismo djelovali temeljito. Dijelimo je zato što radije gradimo prema onome što te tvrtke doista rade nego prema onome što prezentacija pretpostavlja da rade.
Što smo im rekli
Izlaganje je prije demonstracije uživo trajalo oko sat vremena i svelo se na nekoliko stvari.
Jedan je datum presudan: 9. srpnja 2027. Od toga dana svaka država članica EU mora prihvatiti informacije o teretnom prijevozu razmijenjene elektronički, preko certificirane eFTI platforme. To je Uredba (EU) 2020/1056, na snazi od kolovoza 2024. Od siječnja 2026. platforme smiju raditi, a države članice već mogu početi prihvaćati elektroničke podatke.
Srbija nije u EU — a to mijenja manje nego što se nadamo. Uredba obvezuje države članice, a ne srpske tvrtke. Ali obvezuje tijela koja vaši vozači susreću na granici i oblikuje ono što će vaši kupci u Njemačkoj, Austriji i Mađarskoj očekivati da razmjenjuju s vama. Obveza je njihova; posljedica je vaša. Nitko u toj dvorani neće biti kažnjen zato što koristi papir. Jednostavno će izgubiti posao od konkurenta koji ga ne koristi. Isto vrijedi za hrvatskog prijevoznika, samo s druge strane granice: Hrvatska je članica, pa je tijelima obveza izravna.
Neke zemlje ne čekaju 2027. Španjolski DCA — Documento de Control Administrativo, prateći administrativni dokument u cestovnom prijevozu robe — mora biti isključivo digitalan od 5. listopada 2026., uz kazne do 1.000 eura po prekršaju, i to za svaki prijevoz koji ulazi u Španjolsku, izlazi iz nje, prolazi kroz nju ili se odvija unutar nje, bez obzira na to gdje je tvrtka registrirana. Španjolska je prva, druge će je slijediti, i nijedna ne čeka zajednički okvir EU.
Pravni temelj eCMR-a, rečeno otvoreno. Konvencija CMR je iz 1956. i svatko je u toj dvorani držao papirnatu verziju u rukama. Dodatni protokol iz 2008., na snazi od 2011., daje elektroničkom teretnom listu istu pravnu snagu kao papirnatom — ali samo između zemalja koje su ga ratificirale. U trenutku radionice protokol je imao 41 državu potpisnicu (službena evidencija UN-a, svibanj 2026.), među njima Mađarsku, Sloveniju, Austriju, Njemačku i Italiju, a u travnju 2026. pridružile su se Sjeverna Makedonija i Albanija. Srbija ga tada nije bila ratificirala — kao ni Hrvatska.
Tu je asimetriju neugodno objašnjavati četrdeset minuta od Röszkea, i svejedno sam je objasnio. Dvorana puna ljudi koji tu granicu prelaze od toga posla zaslužuje verziju u kojoj ograda nije izostavljena.
Što prijevoznik dobiva. Brže prijelaze — QR kod umjesto fascikla. Manje pogrešaka, jer se strukturirani podaci provjeravaju već pri unosu. Niže troškove: nema tiska, nema kurira, nema deset godina papirnate arhive. I ono što vlasnicima najjače odjekne: bržu naplatu, jer račun prestaje čekati da se potpisani teretni list vrati poštom iz Njemačke.
Zatim smo pokazali kako to radi: kreiranje eCMR-a iz perspektive špeditera, mobilnu aplikaciju vozača, potpisivanje na mjestu utovara, inspektora koji provjerava putem QR koda i nadzornu ploču iza svega toga. Sa mnom su bile Ivana Bajšanski, naša financijska direktorica, i Maja Gojković, koja vodi naš marketing — nas troje smo dvorani dali pravnu sliku, brojke i softver, otprilike onim redom kojim ljudi doista donose odluke.
A onda smo se družili uz ručak
Najbolji dio dana nije bio ni na jednom slajdu.
Nakon skupa smo zajedno sjeli za ručak — jedan dugačak stol, razgovor koji se nastavlja bez projektora i razmjena iskustava među ljudima koji isti posao rade svatko na svoj način. Tu i izlaze najkorisnija pitanja. Zatim smo sišli na Tisu, do brončanog splavara na keju sa starim željezničkim mostom iza njega, i zadržali se neko vrijeme u večernjem svjetlu.
Tu rijeku gledam cijeli život. To što sam pokraj nje stajao na kraju radnoga dana provedenog objašnjavajući prijevozne dokumente ljudima iz vlastitoga grada nije nešto što sam od ovoga posla očekivao.
Dvije stvari koje smo toga petka rekli već su prevladane
Obje u dobrom smjeru.
Srbija je ratificirala Dodatni protokol iz 2008. Slajd na kojem je pisalo „nije ratificirala” bio je točan 22. svibnja, a prevladan je za nekoliko tjedana. Elektronički teretni list sada je pravno izjednačen s papirnatim na međunarodnim relacijama na kojima je i druga zemlja ratificirala protokol — a za mađarske i austrijske ture, kojima ova dvorana najviše vozi, to jest slučaj.
Pridružili smo se zakladi Open Logistics Foundation. U Senti smo mogli reći da gradimo na njihovu otvorenom eCMR standardu i koristimo njihov eSeal signer. Devetoga srpnja 2026. zaklada je objavila da joj je bitsEverywhere pristupio kao prva članica iz Srbije, pa od tada radimo unutar radnih skupina samoga standarda. Pisali smo o tome što to jest, a što nije — nije certifikat i nikada ga tako nećemo predstavljati.
Mjesec dana nakon Sente isti smo materijal odnijeli u Regionalnu gospodarsku komoru u Novom Sadu; o tom smo skupu pisali ovdje.
Što smo toj dvorani ponudili
Iste tri stvari, nepromijenjene.
Besplatnu procjenu: dolazimo k vama, gledamo kako se vaši dokumenti doista kreću i radimo plan po vašoj operativi, a ne po našem prodajnom katalogu. Pilot na jednoj ruti, s jednim klijentom — ako funkcionira, skaliramo; ako ne, obojica smo nešto naučili po cijeni od nekoliko tjedana. I integraciju umjesto zamjene: vaš ERP, TMS ili skladišni sustav ostaje gdje jest, a prijevozna dokumentacija dobiva elektronički sloj preko REST API-ja.
Hvala svima koji su za ovo dali petak poslijepodne, ostali na ručku i prošetali do rijeke.
Tvrtke koje krenu 2026. dočekat će 9. srpnja 2027. mirno. One koje krenu 2027. dočekat će ga istodobno sa svojom konkurencijom, i to na istom prijelazu.
Vozite robu, ne papire.
